Riot Act

Iako je već sami konac sezone, meni mora nikad dosta. U 15.30 nacrtana sam na plaži. Sjedam na staro mjesto. Čekam i čekam…Nema nikoga od moje ekipe. Mislima se vraćam jedan dan unatrag.
Neko je dobio ideju da odemo na lukobran i skačemo s ribarskih brodova. Svi su otišli pa sam i ja. Pomislila sam da treba isprobati nešto novo. No, znala sam i sama da se zavaravam. Nikad nisam bila za život nabijen adrenalinom. Došavši tamo, svi su se na brzinu svukli i bacili stvari na odbačene ribarske mreže. Ozarena lica. Krenula sam se penjati za svima. Popevši se na palubu broda, još sam uvijek mislila da ja to mogu. No, pogledavši dolje, sve su se moje nade rasprsnule kao kapljica vode na dlanu. Prvi su krenuli muški, i onako junački zaronili u «provaliju» zvanu more. Vikali su nam kako je super…Zakoračila sam prema naprijed. Odjednom, kao da sam u trenu premotala cijeli svoj život. Shvatila sam. Takva sam i u životu. Od svega bježim daleko, predaleko. Pokušavam zaboraviti, pokušavam nestati…
Dozivanje moje sestrične vratilo me u realnost. I ona je, iako u sedmom mjesecu trudnoće, došla na more. Nastavila je hodati dalje do svoje škrape. Ostala sam sama sa svojim mislima. Kad sam napokon bila sigurna da nitko neće doći jer svi oduševljeno skaču u «provaliju», odlučila sam se osvježiti skokom u more. Kad sam se izguštirala plivanja, usidrila sam se na granici tamno-plavog mora. «Tamo žive morski psi», često sam zezala svoju malu rođakinju. Pogledom sam tražila NJEGA. Gledala sam je li se možda sprema publici na prepunoj plaži pokazati svoj skok sa stijene. Gledala sam da li se možda tušira ili možda karta s prijateljima. NJEGA nije bilo. Sjećam se kad sam ga pitala kad ćemo se ponovno vidjeti. «Doći ću ti u snovima», odgovorio mi je. Umorna od osjećaja koji su mi preplavili srce, izlazim vani…
Prilazim tušu i uočavam grupicu dečki sa strane. Smješkaju se i šaputaju. Kao da ne znam da će mi, kad se okrenem, buljiti u guzicu. Sjedam ponovno na staro mjesto i spazim dva dečka do sebe. Prisluškujem i kužim da govore njemački. Oba bijela kao kozji sir sa slušalicama na ušima. U mojoj je glavi sada prava zbrka. Što li samo slušaju: Tokio Bordel ili Nas5? Pokraj mene zatim prolazi anoreksičarka prve klase. Ultra-kratka minica da pokaže (pre)vitke noge, V-izrez na majici da pokaže čarape koje je u grudnjak natrpala. I – da sve bude još gore – starke na nogama. Ako išta mrzim, to je kad netko dolazi na plažu kao da ide van. I ona fura slušalice i iPod. Za nju sam sigurna da sluša Amy Winehouse. Kreštavi smijeh starih bakica podsjeća me da sam već sigurno trebala biti doma.
Moja majka aka desperate housewife, sigurno treba pomoć u čišćenju apartmana. Napuštam staro mjesto i ostavljam svoj spas u zadnji čas – more.

---------------------------------------------------

please be gentle..

e ovo je nesto opet potpuno drugacije od svega sto smo citali...dopada mi se osvrt na muziku i to sto danasnji klinci slusaju, a sve ukupno mi se svidja opis mora i te atmosfere...nisam neki morski tip pa mi je ovo bio jedini odlazak na more ovog leta

ja ovo shvatam bukvalno kao jednu stranciu iz dnevnika, u figurativnom smislu, naravno, opis jednog letnjeg i opustenog dana...

sve u svemu - i like it i, naravno, jedva cekam sledecu

cool... slično andreinom i aleksandrinom, a opet drukčije...
ovi partovi o muzici su fkt dobri, mada ne vidim šta je loše kad neko dođe takav na plažu, ima ljudi koji ne podnose obuću otvorenih prstiju , al sve u svemu: me like it...

i sad znam da će moj sledeći da bude extra apstraktan, već sam se kinda zasitio ovakvih

Ovo mi se čini ko blog.. onako opisuješ svoj dan... i što ti se dogodilo i u tome ubacuješ svoja mišljenja...
Mare likes ;);)

A ono...

Curo moja, zato postoji srednji prst

hmm zanimljivo je...svida mi se...slazem se sa spookyom u ovom dijelu

svida mi se banner,fantastican je...

..slazem se i sa Aleksandrom bas je kao jedna stranica iz dnevnika,simpaticno i lijepo..

...cekam sljedecu.... puffa

nice... very, very nice nicky...
...sviđa mi se... slažem se s onim što su rekle Aleksandra i Alia da je baš kao jedna stranica iz dnevnika...
...ugl. i ti samo tako nastavi...

thanks guys..baš ste -- super

Mare, razmotrit ću to za srednji prst već danas

a kakav vam je banner? a i ime mi se slaže s pričom

kad je meni onda deadline?

ako si gotov, možeš sutra postati..ako još nisi gotov, imaš dva dana da dovršiš i postaš

jel se ti to meni prijetiš?

oćeš se tuć? s bakom....?

nina..evo ti posla


spuki

evo ovako! slažem se sa Aleksandrom uglavnom, poluintimno/zabavni dnevnik sa jako lijepo opisanom atmosferom mora. me like it

ima nekih jako dobrih replika.

men iosobno se najviše sviđa što se vidi da si mlađa od mene, i onda mi je super kad se sjetim kako smo se i mi tad zabavili...
to je i main razlika u mojoj i tvojoj kolumni. i zbog toga ću sa zadovoljstvom dalje čitat!!!

thanks andrea

drago mi je da vam se svima svidilo

Danas u svijetu ne postoji nešto između. Postoji samo dobro i loše. I dok hodam ulicama svoga grada, mislim o tome u šta se ovaj naš svijet pretvara. Pritom nije riječ o globalnom zatopljenju, uraganu Katrina niti ičem slično.
Na zidiću neka klapa, pijana ka maca. "Pjevuše": Hrvatska policija, mito i korupcija! Preko puta druga klapa. Blijedo gledaju ove prve i istovremeno pijuckaju Nestea s limunomm kupljen od strane jednog, kruži od jednog do drugog. Svi za jednoga, jedan za sve? Danas? Malo je takvih...
Idem dalje, a pokraj mene prolaze dva dečka, drže se za rukice. Liberalizam? Možeš mislit. A koliko je takvih istih, skrivaju se iza vrata. Pošteni mamini dječaci iz susjedstva. Je li njih zapravo strah sebe, onoga što jesu, ili možda društva i reakcija okoline? Pa gayevi na ulicama i marica u kafićima zadnji put viđeni u Ni(gdje)zozemskoj.
Nadalje, par uglađenih žena s kaputima od krzna i par njih sa fake bundama, promrzlim rukama i vrećicama CBA u njima.
Onda jedan starac već dobro znan svima. Svoje nove "hitove" svira na staroj harmonici, a ispred njega pepeljara. Prilazim i ubacim nešto love. Usput škicnem toliko da vidim koliko je bijednih novčića bačeno u tu pepeljaru. Koliko bijednog sitniša od toliko ljudi koji dnevno prođu tom šugavom Kalelargom. A zašto? Jer, oči sviju ljudi bijahu uprte u zemne stvari, Iliti, svak danas gleda sebe, i nikog danas nije briga za ostale.
Pa i treba se zapitati kuda sve ovo vodi, a posebno gdje je tome kraj. Treba se zapitati jesi li na dobroj ili lošoj strani. Are you on the list? Jer malo je dobrih ljudi. Ostaje nam samo nadati se da dolaze bolji dani. Dani ponosa i slave...

šit, i actually really like this. bit ću kratka - every single sentence - so true



ovo mi je zakon

way better od prve!!